from http://www.alterart.ba/component/option,com_eventlist/Itemid,468/func,details/did,21/
Događaj
Kada: 26.09.2009 – 06.11.2009
Naziv: Izložba: Alyse Rađenović
Gdje: Internet Club – Travnik
Kategorija: Izložbe
Opis događaja:
O slikama Alyse Rađenović
Najvažniji zadatak svakog djela je ostvarenje vizuelne ravnoteže. Stil koji Alyse koristi slobodno možemo odrediti kao organski i veoma dinamičan, i istovremeno kao stil koji se može pohvaliti savršenom ravnotežom boje, ritma, rečenog i ponuđenog na razmišljanje svakom posmatraču, ma koliko njegovo iskustvo u likovnoj umjetnosti bilo.
Ova mlada slikarica u svojim djelima istražuje repeticije i varijacije odnosa između elemenata.
Težište slika se u određenom smislu može razumjeti kao „neviđen“ predmet na koji se aludira oslikanim dijelovima. Najizražajniji dio rada je onaj o vezama između elemenata i o sadržaju koji daju jedan drugome. Ova djela se bave pitanjima intelektualnog i emotivnog procesa percepcije i odlučivanja o suštinskom u stvarnim i simbolizovanim predmetima, i o tome kako se ove stvari razumiju i odrede u procesu razmišljanja.
- Anya Milosh
Web sajt Alyse Rađenović: http://www.aelisheva.com/
O Alyse
Internet prijateljstvo nekolicine članova Alter Art-a sa Alyse Rađenović započelo je gotovo slučajno. Jedna od obavijesti koje vam preporučuju ljude koje biste možda mogli poznavati ili s njima dijeliti interesovanja, nekom je, sad se više i ne sjećam kome, ponudio opciju „add to friends“.
Malo nakon toga Alyse je besplatno dizajnirala plakat za „Nadu iz ormara“, diplomsku predstavu Baneta Đakovića. I, ne zato što nije tražila novac, već zato što je na osnovu nekoliko poruka „pogodila“ u srž predstave na kojoj smo radili, ponosno smo njen uradak (istina ponešto „oštećen“ očajnom štampom, no, to je već neka druga priča) predstavili publici kao zvaničan plakat predstave.
Danas se ta slika nalazi u izložbenoj postavci ove nesvakidašnje umjetnice, među ostalim slikama koje je, o vlastitom trošku, poslala u Travnik iz Njujorka i time na još jedan način pokazala koliko su fizičke razdaljine među umjetnicima i uopće ljudima koji vole umjetnost, zapravo nebitna stvar.
Dok su slike polako pristizale u travničku poštu, mi smo sve pažljivije razgledali njene foto albume, i, iz dana u dan, osjećali sve veće uzbuđenje zbog mogućeg susreta sa ovom Amerikankom ex-yu porijekla. Jer, osim što je slikar, ona je supruga, majka, dama koja je životni prostor svoje obitelji (barem koliko fotografije pokazuju) pretvorila u malo bajkovito utočište za emotivne, senzibilne ljude. Baš onakvo kakvo je, vjerujemo, i vama koji ste u čitanju ovog teksta stigli do ovih redaka, prijeko potrebno u svijetu u kom živimo, a koji najčešće i, na žalost najpreciznije, opisujemo riječima koje su svojevrsna uvreda za ljudski rod.
Baš zato što ni jednom porukom (ni onom kratkom elektronskom, ni onom koju nam šalje svojom umjetnošću), nikad nije ni podsjetila na surovi, bezosjećajni planet na kom se, eto, rodila i zatekla, Alyse Rađenović zaslužila je mnogo više pažnje no što je jedno brzinsko „pregledanje“ njenih slika. Neka lagana muzika, prepuštanje mašti i tek poneka riječ razmijenjena sa osobom koja se zatekla pored vas (a koju ćete vjerovatno drugačije doživjeti u predloženoj situaciji, ma o kome da se radi), budu sjajan početak šetnje, ili, bolje rečeno, plovidbe kroz magična prostranstva duha Alyse Rađenović.
- Martina K. Đaković
